Prema Međunarodnoj novinskoj agenciji Ahlul Bayt (ABNA), od Južnog Sudana do Zambije, izraelski režim je intenzivirao svoje diplomatske i vojne aktivnosti u Africi. Režim pokušava uspostaviti svoje uporište u regiji pružajući pomoć, tehnologiju, pa čak i oružje; napor koji bi, prema riječima stručnjaka, mogao preispitati mapu izraelskog utjecaja u Africi.
Krajem augusta, nakon više od pola stoljeća, izraelska zastava se ponovo zavijorila iznad Lusake, glavnog grada Zambije.
Izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Saar, koji je prisustvovao ceremoniji otvaranja ambasade, nazvao je ovaj potez povratkom u Afriku, u vrijeme kada se Tel Aviv suočava sa sve većom međunarodnom izolacijom zbog rata u Gazi.
Izraelski mediji opisali su događaj kao pobjedu, a jedne hebrejske novine pišu: Zambija bi mogla biti sljedeća velika granica Izraela u Africi.
Proračunata strategija
Analitičari vjeruju da ovaj potez nije izoliran od drugih poteza cionističkog režima, već je dio šire strategije privlačenja novih saveznika u Africi, posebno jer su suočeni s valom međunarodnih kritika Izraela.
Faith Mabira, istraživačica na Univerzitetu Witwatersrand, opisala je ovaj potez kao oživljavanje politike "zavadi pa vladaj" protiv Južne Afrike, najistaknutijeg kritičara Izraela na kontinentu, u intervjuu za Al Jazeeru.
Prije ceremonije u Lusaki, zamjenica izraelskog ministra vanjskih poslova Sharon Haskell posjetila je Nigeriju, ali vlada Abuje nije službeno najavila posjetu. Nakon posjete, uhapšen je vođa palestinske zajednice u Nigeriji, što je postavilo pitanja o njenoj povezanosti s posjetom.
Haskell je potom otputovao u Južni Sudan, obećavajući humanitarnu pomoć, iako se putovanje poklopilo s izvještajima o tajnim pregovorima o prisilnom preseljenju Palestinaca iz Gaze u Jubu, tvrdnju koju je Južni Sudan negirao, ali o kojoj su izvijestile ugledne međunarodne novinske agencije.
Historija uspona i padova
Odnosi Izraela s Afrikom oduvijek su bili nestabilni. Tel Aviv je uspio privući novonezavisne afričke zemlje 1950-ih i 1960-ih, ali nakon rata u oktobru 1973. godine, više od 20 zemalja na kontinentu prekinulo je odnose s Izraelom.
Od tada, Izrael pokušava obnoviti svoje prisustvo na kontinentu, ali do sada je reaktivirao samo 11 ambasada, u poređenju s 33 prije 1973. godine.
Glavni fokus Izraela je na istočnoj Africi. Režim se pojavljuje s ograničenom pomoći u oblastima poljoprivrede, vodoopskrbe i sanitacije, ali istovremeno je ojačao svoje vojno prisustvo.
Izvještaji UN-a pokazali su da je izraelsko oružje igralo ulogu u građanskom ratu u Južnom Sudanu nakon sticanja nezavisnosti. Također, uprkos antiizraelskim stavovima na političkom nivou, zemlje poput Nigerije, Kameruna, Čada i Ugande kupovale su oružje od Izraela u protekle dvije decenije.
Rastuća izolacija
Izraelski diplomatski uspjesi u Africi teško su pogođeni izbijanjem rata u Gazi u oktobru 2023. Afrička unija je osudila Izrael, a Južna Afrika je podnijela tužbu protiv njega Međunarodnom sudu pravde zbog optužbi za genocid.
U aprilu 2024. izraelski ambasador je protjeran sa događaja Afričke unije u Adis Abebi, a status posmatrača Izraela u organizaciji, koji je stekao 2021. godine, naknadno je suspendovan.
Usred ograničenih dobitaka i javnog protivljenja
Međutim, Izrael i dalje računa na zemlje poput Zambije i Južnog Sudana, koje su glasale protiv ili su se suzdržale od rezolucije kojom se osuđuje Tel Aviv u Ujedinjenim nacijama.
Ali analitičari upozoravaju da su ovi dobici krhki i da Južna Afrika ostaje na čelu suprotstavljanja izraelskom utjecaju.
„Narodni pokreti solidarnosti s Palestinom enormno su porasli“, rekao je za Al Jazeeru Mohammed Desai, osnivač pokreta Afrika za Palestinu. „Svaka vlada koja ozbiljno shvati izraelska obećanja bit će odgovorna svom narodu. Na kraju će izraelski napori na afričkom kontinentu propasti.“
Your Comment